Opasne tvari u tekstilu i reakcije industrije
Sep 12, 2024
Ostavite poruku
Opasne tvari u tekstilu:Tekstilni proizvodi mogu sadržavati niz štetnih tvari, uključujući, ali ne ograničavajući se na:
Formaldehid: Koristi se kao konzervans i za sprječavanje gužvanja, poznat je kao kancerogen.
Teški metali:Kao što su olovo i kadmij, koji mogu nastati iz boja i pigmenata i otrovni su za ljudsko tijelo.
Azo boje: Neke boje mogu ispuštati štetne aromatske amine, koji su potencijalno kancerogeni.
PFC-ovi(Per- i polifluoroalkilne tvari): Koriste se za izradu tekstila otpornim na vodu i mrlje, povezani su s ekološkim i zdravstvenim problemima.
Ftalati: Koriste se za fleksibilizaciju plastike, oni su endokrini disruptori i mogu biti štetni za reproduktivno zdravlje.

Propisi i standardi:Kako bi se ublažili ti rizici, uspostavljeno je nekoliko propisa i standarda:
DOSEG: Europska regulativa koja kontrolira upotrebu kemijskih tvari i osigurava da tekstil ne sadrži štetne kemikalije iznad propisanih granica.
GB 18401-2010: Kineska nacionalna norma koja postavlja opći sigurnosni tehnički kodeks za tekstilne proizvode, kategorizirajući ih u tri klase na temelju razine kontakta s kožom.
EU Ecolabel: Promiče ekološku održivost u tekstilnoj industriji, uključujući kriterije za smanjenje štetnih tvari.
Uredba o označavanju tekstila (EU) 1007/2011: Osigurava ispravno označavanje tekstilnih proizvoda, pružajući potrošačima informacije o sadržaju vlakana i upute za njegu.
Inicijative za održivost:Industrija se također kreće prema održivijim praksama:
ZDHC (Nulto ispuštanje opasnih kemikalija): Industrijska grupa koja ima za cilj eliminirati opasne kemikalije iz opskrbnog lanca tekstila.
Strategija EU-a za održivi i kružni tekstil: Cilj je učiniti tekstil izdržljivim, reciklirajućim i bez opasnih tvari do 2030., promičući odmak od brze mode.

Svijest potrošača:Potrošači igraju ključnu ulogu u pokretanju promjena. Potiču se da:
Odaberite certificirane proizvode: Potražite certifikate poput GOTS (Global Organic Textile Standard), koji osiguravaju da se tekstil proizvodi s minimalnim štetnim tvarima.
Prakticirajte održivu potrošnju: Kupujte manje, birajte kvalitetu umjesto količine i odlučite se za rabljenu odjeću kako biste smanjili potražnju za novim proizvodima.

Tekstilna industrija nalazi se na raskrižju gdje mora uravnotežiti inovacije s brigom za okoliš i zdravlje ljudi. Kako se propisi razvijaju i svijest potrošača raste, industrija postupno usvaja održivije i sigurnije prakse. Međutim, još je dug put do osiguravanja da se sav tekstil proizvodi bez štetnih tvari i da se otpadom upravlja odgovorno.


